петак, 27. март 2015.

LJUDI SMO, GREŠIMO

Ljudi smo, grešimo.
Ume čovek da pogreši te da iz realne svakodnevnice pogleda i u bolju budućnost. Potrebno je samo da skupi dovoljno hrabrosti i stisne čarobno dugme daljinskog upravljača. Kad tamo, a ono nama sve lepo!
Naravno da moju pažnju zaokuplja požrtvovani premijer koji će, ako Bog da zdravlja, da se založi i zamoli MMF da ljudima vrati... Oduzeto?! Ma kakvi! Ko je nama nešto oduzimao?! Sve su to dobrovoljni davaoci svog mukotrpnog rada i istih takvih stečenih penzija čije bi pojavljivanje pred PIO bio čist fijasko za Srbiju. Fijasknuti od mile im majke Srbije u čije budžete i fondove su godinama odvajali dinar solidarnosti, plaćali pošteno doprinose i zdravstveno osiguranje, ljudi su se ipak okupili, ali zbog radova na putu ni jedna televizija to nije uspela da zabeleži. Ne, ne, nije do cenzure, do puteva je. Jer svi naši vode u vražiju mater. Kad tamo,a ono opet premijer! Izvinite, nismo hteli kod Vas, imamo mi naš pakao, ali.. Ljudi smo, grešimo.
Čujem i da prosvetni radnici koji su štrajkovali neće dobiti plate. Tako im i treba! Oni će našu decu da obrazuju,a?! Kome još treba obrazovanje i izdizanje svesti dalje od onoga u šta nas sistem umotava čineći od podmlatka sopstvene horde i podanike? Zašto bi moje dete obrazovao stručan prosvetni kadar u nas kada su joj u srednjoj školi utrapili literaturu koja propagira Evropu, vrlo sadržajno štivo sa sve našim predstavnicima vlasti, gde lepo piše da je sloboda sve ono što nam Evropa diktira i da Srbija zatupljuje svojim staromodnim normama svoj mladalački kapacitet?! ( Pokušaj streljanja tradicije, srpstva, kulture i jezika kod mene nije uspeo, samo da javim! ) . Tu su Ceca, Jeca i Cica Diskrecija koje nam namećete izgovarajući se činjenicom da narod to traži! Narod traži da jede! Narod traži da radi! Narod traži da se obrazuje i dostojanstveno živi! Tražimo nemoguće, znam, ali... Izvinite. Ljudi smo, grešimo.
Sledeća godina je predizborna. Evo bijem glavu kome dati. Davanja u nas Srba su najkompleksnija stvar, jer.. Ako dam jednom, drugi će se naljutiti. Ako, pak, ne dam ni jednom, uzeće sami. Ako dam drugom prvi će govoriti da su mu ukrali, pa će jaukati da se njemu nije dovoljno dalo, pašće u sevdah i melanholiju, iznurivaće se glađu, sedeće na "ladnom betonu i sve tako u krug. Jauci su ono što najteže podnosim. Ipak sam ja srpska majka. Izvinite, ali nemam kome da dam. Ljudi smo, grešimo.....
I stvarno, pogreši čovek nekad, izađe iz realnosti i svoje kože, potraži makar i tričavu svetlu tačku.
I ugasi. Totalno. I televizor.
Ne ostaje nam ništa drugo nego da se vratimo odakle smo i došli. U surovu realnost.
Ja stvarno ne mogu vas i vašu bolju budućnost da gledam očima! Izvinite na smetnji.
Ljudi smo, gešimo.

Нема коментара:

Постави коментар