* Divlja tišina *
Na tabanima žuljevi predjenih koraka,
na licu tragovi vetrova,
tegovi života stiskaju,
nepoznati pitaju,
a srce ćuti.
Ćuti svoju tišinu.
Ruke sklopljene u molitvu,
usne orošene znojem šapuću
tišinu.
Razlomci daljine i beskraja
stapaju se na pola puta sna,
glava klonućem sputana,
u divljini vidi spas.
A duša ćuti.
Ćuti svoju tišinu.
Jednom će tabani zaceliti
i melemi vremena na lice se spustiti,
tas će na stranu dobra prevagnuti,
ruke će umoliti glavu
da digne se ka zraku spasenja,
ali....
Srce će ćutati.
I duša će ćutati.
Svako ima svoju tišinu.
Pustite me da je spavam.
Zauvek.
Tu gde počinje kraj.
U tišini je moja divljina.
U mojoj divljini je i moj mir.
Tišina!
Sanjam.
Na tabanima žuljevi predjenih koraka,
na licu tragovi vetrova,
tegovi života stiskaju,
nepoznati pitaju,
a srce ćuti.
Ćuti svoju tišinu.
Ruke sklopljene u molitvu,
usne orošene znojem šapuću
tišinu.
Razlomci daljine i beskraja
stapaju se na pola puta sna,
glava klonućem sputana,
u divljini vidi spas.
A duša ćuti.
Ćuti svoju tišinu.
Jednom će tabani zaceliti
i melemi vremena na lice se spustiti,
tas će na stranu dobra prevagnuti,
ruke će umoliti glavu
da digne se ka zraku spasenja,
ali....
Srce će ćutati.
I duša će ćutati.
Svako ima svoju tišinu.
Pustite me da je spavam.
Zauvek.
Tu gde počinje kraj.
U tišini je moja divljina.
U mojoj divljini je i moj mir.
Tišina!
Sanjam.
Нема коментара:
Постави коментар