четвртак, 16. октобар 2014.

DIVLJA TIŠINA

* Divlja tišina *

Na tabanima žuljevi predjenih koraka,
na licu tragovi vetrova,
tegovi života stiskaju,
nepoznati pitaju,
a srce ćuti.
Ćuti svoju tišinu.

Ruke sklopljene u molitvu,
usne orošene znojem šapuću
tišinu.

Razlomci daljine i beskraja
stapaju se na pola puta sna,
glava klonućem sputana,
u divljini vidi spas.
A duša ćuti.
Ćuti svoju tišinu.

Jednom će tabani zaceliti
i melemi vremena na lice se spustiti,
tas će na stranu dobra prevagnuti,
ruke će umoliti glavu
da digne se ka zraku spasenja,
ali....

Srce će ćutati.
I duša će ćutati.
Svako ima svoju tišinu.
Pustite me da je spavam.
Zauvek.
Tu gde počinje kraj.

U tišini je moja divljina.
U mojoj divljini je i moj mir.
Tišina!
Sanjam.

Нема коментара:

Постави коментар