петак, 20. март 2015.

KAKO SU SRBI DOKAZALI SRBIMA DA NISU SUJEVERNI

Kako su Srbi dokazali Srbima da nisu sujeverni

Dogovore se četiri Srbina, baš ona četvorica koja su važila za pametnije Srbe( jer kod nas je svaki četvrti pametan dok ona trojica čekaju na red to da budu ) da ostatku Srba dokažu koliko su, ustvari, naivni što veruju da je Pomračenje Sunca sujeverje. Dogovor je podrazumevao da se nađu na raskrsnici u vreme samog pomračenja i da blenu u Sunce, bez naočara, zaštitnih maski i ostalih pomagala koje inače Srbi koriste u vanrednim situacijama kao što je ova.
Osvanulo je jutro pomračenja. Prvi Srbin , kako ustade, tako se saplete o pantalone i cokule koje je držao kraj kreveta, protumači to kao loš znak, prekrsti se pred ikonom, prizove Boga, popi dve-tri domaće, te svesno i pripito odustade od puta. Čim je on zapeo, to je znak da na put ni kretati ne sme, nešto ga, što bi rekao naš narod, vuče nazad. Da ga pitaš šta je to nešto, živ ne bi umeo da ti odgovori, ali njega vuče. Nazad.
Drugi Srbin ustane, prdne, počeše se, te onako sanjit pravo u kupatilo. Obavljajući svoje fiziološke potrebe stade razmišljati o dogovoru. Misli se roje, jedna za drugom, pitanja naviru: šta će to meni u životu, šta ako mi se nešto izbaksuzira, šta ću, jadan, ako me spopadnu nekakve sile nečastive što se rugam nauci. Ophrvan mislima, stade pred ogledalo, zaliza obrve prvom jutarnjom ( pljuvačkom, razume se, jer narod veli da je ona najzdravija i da vida rane i roševinu na licu ), stavi onu šaku jada u gaće te se vrati da dokonjoše, jer budan pomračenje čekati ne može. A da ga sad pitaš o čemu je mislio dok je komadić života držao u rukama, živ se setio ne bi. Ali je mislio!
Treći Srbin. Vreme odmiče, on ustaje. Ni manje ni više, naleće na ženu. Pu, baksuze, gde baš na ovo posebno jutro na tebe da naletim?, pljuje i mumla sebi u bradu. "Kuda ti sabajle? Celu noć ločeš, mrcino, pa se jutrom sudaraš s čeljadima! Vrazi te živog izeli dabogada!", viče sirota mu žena ne znavajući sa kojim se mukama naučničkim suočava jedan srpski um od sabajle. Nije ovaj čekao da sretne i taštu. Sve je njemu bilo jasno pri susretu sa ženom i to je siguran znak da treba da ostane kod kuće, istrpi ideju o dokazivanju da u Srba nema sujeverja, ali za svaki slučaj obu čarape naizvrat, zlu ne trebalo. Sad da ga pitaš zašto je naopačke okrenuo čarape, živ ne bi znao da ti kaže. Ali je on to uradio!
Četvrti Srbin je bio nešto stabilnija ličnost. Njegova jutra su ritualna. Zna se kad se ustaje da prvo ide Pomozi, Bože, prekrst, pa slatko. E, onda može i kafa i rakijica. Gde je jedna tu je i druga, treća, četvrta.. A ko posle toliko obaveza još i narodu nešto da dokazuje? Kom, bre, narodu?! Ovom ovde? Ma, koji, bre, narod ovde uopšte postoji,a?! Sav ste narod upropastili, bre, pu! Lopovi! Izdajice! Svi ste vi strani plaćenici, plaćeni da nas prodate, nanu li vam lopovsku i ko vas dovede na vlast! Šta je bilo, šta ste se ućutali?! Ček", bre, da liznem još koju čašu, pa ćete vi da vidite čiji Mesec zapokriva Sunce, sunce li vam neviđeno!
Prođe dan. Prođe pomračenje. A moji Srbi još dokazuju nedokazanima.
‪#‎PavicaVeljović‬

Нема коментара:

Постави коментар