петак, 8. мај 2015.

LEKCIJA IZ KNJIŽEVNOSTI

LEKCIJA IZ KNJIŽEVNOSTI
Bila sam peti razred. Tema za takmičenje- "Ratište i zgraište svuda su oko nas". Ja sam, pored dve neobavezne( ljubav i priroda ), birala baš ovu. Vreme turobno. Previranje. Nikako da prevagne na koju će stranu. Potom je puklo.
To popodne majka je bila uznemirena, jer su joj rođaci baš tamo gde je više zgarište nego ratište. Dala sam oduška svojoj duši, podstaknuta majčinom tugom, na papiru....
Sutradan u školi opšta pometnja. Niko od 19. drugara iz razreda nije napisao ništa na temu. "Hajde, Pavka, pliz!", neko je prvi počeo i... Nije mi bilo teško da na istu temu napišem 19. različitih sastava. Devetnaest! Odmor, sledi čas fizike, nastavnik bio više naš nego njihov, prilazi mi, skapirao zbog čega se skrivam i šta radim, bio mlad, ali dovitljiv....
- Pavice, šta radiš to?
- Pišem, nastavniče.
- Znam ja da pišeš, ali znaš li ti da to što radiš ne valja? Za tebe.
- Što?!
- Nema veze. Doći ćeš posle srpskog samo da mi kažeš ko ti je rekao hvala. Odoh, čeka me jabuka.
Odlazi. Ostajem u čudu i ništa ne kapiram. Ja samo znam da do petog časa moram da završim da bi svako uspeo da prepiše.
Srpski. Čitamo azbučnim redom. Nastavnica Elza tu i tamo mrdne naočare sa vrhva nosa, pogleda u školskog mi druga koji čita, pa u mene, pa opet u sledećeg čitača, pa opet u mene. Nikad mi nije neprijatnije bilo, ali sam crveneći i ćuteći sve podnosila. Znala je da ne umem da slažem. Valjda zato ništa nije ni pitala. Tog dana svi su dobili petice, samo troje četvorku i sve zato, jer nisu stigli da prepišu do kraja, pa su zaključak pisali sami.
Drugari su otišli iz učionice. Meni je prvi put strogo rekla da ostanem. Pretrnula sam. Tad se još trnulo pred nastavnicima i bilo je sramota postavljati pitanje da li je ili nije u pravu. Uvek su bili u pravu!
- Tražio te nastavnik fizike. Kaže da si mu dužna neki odgovor. Imaš li šta da mu kažeš?
- Nemam.
- Odlično. Ja imam tebi: kada sam otkrila koliko talenat ti je dat, prvo sam smatrala da te treba pustiti da ga sama razvijaš. Ti si to odlično i radila. Kada sam videla sa koliko žara, ljubavi i emocije taj dar koristiš, usmeravala sam te na ozbiljnija štiva. Sad kad znam koliko to tebi lako ide, pitam se da li si svesna da si upravo zloupotrebila ono što je tebi i samo tebi dato?!
Izašla sam ćuteći iz učionice. Danima me bilo sramota pred nastavnicom.
Mesec dana potom javila mi je da RT Vojvodina želi da uradi intervju sa mnom. Kaže, utiska su da treba upoznati 12-godišnje dete koje na ovako ozbiljan način razmišlja o aktuelnoj situaciji. Nisam znala šta me je snašlo. Potom je usledio intervju i čitanje pesama( jer sam tad njih pisala ) za Radio Inđiju. Vrtelo se mesec dana u "Dnevniku" u 17h, na RTS-u, 3K- priča o devojčici koja je precizno definisala surovu situaciju koju je proživljavao njen narod.
Bilo je to pre dvadeset i nešto godina. Sigurna sam da moji školski drugovi pamte. Sve nagrade su ostale školi.
I onda i sad ja sam samo zaljubljenik u pisanu reč.
Ni sad nisam svesna da li pišem ili zloupotrebljavam svoj dar.
Da je živa nastavnica Elza bi na ovo pitanje imala bolji odgovor od mene, sigurna sam.

Нема коментара:

Постави коментар