Teško zemlji kojoj kapu kroje
sve po meri raspalog kaputa.
Te se rupe istorijom broje
kroz šinjele, metkom koji luta.
sve po meri raspalog kaputa.
Te se rupe istorijom broje
kroz šinjele, metkom koji luta.
Natopljena suzama i krvlju
što uboge duše ispustiše.
Ta je zemlja zatrovana crvlju
o, prokleta, pa ne rađa više.
što uboge duše ispustiše.
Ta je zemlja zatrovana crvlju
o, prokleta, pa ne rađa više.
Stabla joj se obrušila mučki,
iz korena počupana leže.
Ni mladice, ni ogranka nema
- teško ruci koja ih poreže.
iz korena počupana leže.
Ni mladice, ni ogranka nema
- teško ruci koja ih poreže.
Zemljo moja, jalovušo pusta,
hoće li me proći ova rana?
Hoće li se ispod tvoga skuta
omladiti neka nova grana?
hoće li me proći ova rana?
Hoće li se ispod tvoga skuta
omladiti neka nova grana?
Pusti skuti ostadoše prazni,
a kolevka muku uljuljkava.
Osta zemlja bez poroda svoga,
još je živa, samo sada spava.
a kolevka muku uljuljkava.
Osta zemlja bez poroda svoga,
još je živa, samo sada spava.
Нема коментара:
Постави коментар