уторак, 7. јун 2016.

Duša, njiva i Đavo

Ðavo možda jeste kolovođa, ali ipak istinsko Dobro diktira ritam i broji korake. To vidimo pred kraj kada se ona tri preostala grama "odvajaju" od tela; što je telo lakše teža je duša.

Ko nema dušu trebalo bi da ima njivu. I jedno i drugo obrađuje se sopstvenim snagama, čiste ceo život od korova da bi se sa puno truda i znoja i ljubavi dovelo do savršenstva. Njiva bi ovima bez duše pomogla da shvate kako komad zemlje nikom ne izmiče. Jedino što ovima sa dušom sleduje i komad neba.

Skinem minđuše i zastore sa duše, skinem okove i razuzdam slobodu. Skinem mrenu sa očiju armagedon pred sobom da vidim i skinem masku i krunu slavom ovenčanu sujete da ne žuljam tuđe. Skinem sve etikete neljudske i skinem cipele lutalicu da umirim u sebi.
Jedino oreol ne skidam nikad.
Ne ide da ovakav Anđeo leti na tuđim krilima.

Нема коментара:

Постави коментар