среда, 13. јул 2016.

Lek za bubice

Lek za bubice

Ako te ne napuštaju te bubice iz glave prepisaću ti jedan lek. Nije ga mnogo ljudi koristilo. Plaše se sebe samih. Okuju snove, uobliče živote, stiskaju dugmad i zamišljaju da sve baš tako radi. Nisu odmakli dalje od sopstvenih zabluda. Plitki, površni, ali dave. Haotični, neostvareni i hladni u želji da ih ogreje nečija toplina. Ne vide gde greše. Slepom je svejedno sija li sunce, jer on ga i otvorenih nevideċih očiju oseća. Ovima koji žmure mrak je jedina svet...lost.
Zato ċu ti prepisati lek. Pomoći će. Budi hrabar, progutaj. Sve progutaj! I ponos i inat i beznađe. Progutaj spoznaju da si sam sebi najveća teskoba. Videćeš, nema kalorije, ne goji, a pomaže.
Pomaže da u svoj toj haotičnosti i ti učiniš svet boljim mestom. Jer čoveku nije stalo do sveta koliko do samog sebe.
Progutaj, pa tek onda reci da si učinio sve za sebe.
Još te ne napuštaju bubice? Tako je teško kad dišeš sa pola pluća, kad gledaš sa mrvicom u oku, kad gutaš praznih usta, kad voliš sa pola srca. Nema leka čoveku bolesnom od samoga sebe.


Нема коментара:

Постави коментар