четвртак, 15. септембар 2016.

SVE JE ISTINA

Sve je Istina
Nekako primećujem menja se ovaj svet. Ne, ne, svet je nekako isti, menjaju se ljudi. Vrednuju sitnice životnih darivanja, a kad ih darujete sitnicom ni ne obraduju se. Ni ne primete je, a kažu da ih upravo sitnica čini srećnima. Usta su im puna reči o sitnicama, ali su im dela utočišta i sunovratilišta mračnim neradovanjima i neznanju o sreći. Ne umeju ljudi da vole sitnice, lažu.
Menjaju se ljudi. Zaklinju se na doživotna prijateljstva, pa kad se celi stavite u službu istog izmaknu obećanja i zakletve, prodrmaju svaki delić vašeg svesrdnog uloga , izmaknu se i oni sami, pobegnu i ostave vas da u prašini sećanja poderane nogavice i prazne dlanove otresate sami. Poigraju se ljudima i osećanjima, pa zbrišu. Zaborave vam ime u trenutku kada ne ispunite njihova očekivanja. Bez razmišljanja vas precrtaju umotani u laži koje treba da im olakšaju odlazak od vas.
Menjaju se ljudi. Ukazuju vam na vaše greške slepi za sopstvene. Ponude novac za ono što su veličali kao iskrenost i istinoljublje, dok su pod skutima vaših razumevanja i ljudske topline utapali strahove, nesreće, frustracije i muke. Misle da su pobedili sopstvene nemoći ako su vas povredili. Misle da se dug prema dobrom čoveku otplaćuje novcem.
Menjaju se ljudi. Izigravaju bogove. Glume sreću. Glume dobročinstva. Glume lična ludila!
A onda, kad pogase svetla i ostanu u mraku, kada utihnu treptaji i osluškivanje iznutra počne da stiska pod pleksus, kada suze guše, a umesto uzroka za njih kao i za svoje postupke traže opravdanja, kada savest zapeče toliko da se pitaju zašto nemaju sreće i zašto se loše stvari dešavaju samo njima, e tada istina dolazi po svoj danak. Tada im treba onaj neko da samo došapne: ogrešio si dušu o dobrog čoveka.
Menjaju se ljudi, ali Istina uvek ostaje ista.

Нема коментара:

Постави коментар