субота, 28. фебруар 2015.

UMORNA OD SVEGA

Negde uvek zapne u ovoj jebenoj državi! Eto, na primer, humanost. Više nije dovoljno da budete samo dobar čovek, jer to nosi izvesne rizike. Evo na primer rizik razmišljanja o tome koliko ste vi dobri,a drugi možda nisu. Koliko je nekome važno da učini, toliko je onom nekom drugom jebeno važno da bude uslikan, u gro planu svog egoizma iliti seljacizma kako bi se selom hvalio da je bio na televiziji!
Jednom je tako zapelo i oko toga ko stoji iza akcije zvane- dobročinstvo. Mora da je gej lobi, mislili su jedni! Ne, nije, to je neka sekta, došaptavalo se sa druge strane. Ma kakva sekta, ovo je nešto moćnije, treba ispitati stvari, jer šta ako nas jebeno zabludnele još više odvuku u jebeni mrak u kojem smo taman ustoličili naše jebeno nepokretljive zadnjice?!
Kako je to moglo bez nas da prođe?!, transparentno odzvanja sa onih strana koje biste nazvali političkim iako su daleko od politike u korist nacije još odavno. Zar da snimanje protekne bez pozadine i transparenta na kojem bi krupnim slovima stajalo jebeno obeležje onih koji bi se kezečili neumorno sa jebenih TV ekrana kao da su im dedovina?! Svaki jebeni mejl koji ste poslali sa puno nade, vere i entuzijazma smatrajte jebeno utrošenim vremenom!
Žao mi je što sam upotrebila ovako surovu reč u tekstu koji je trebao da opiše drugu stranu medalje priče o humanosti, ali u ovom trenutku ne postoji ni jedna bolja koja bi opisala moja osećanja, ponosa i ljubavi za decu sa jedne i jebeno odraslih sa druge strane! Ne postoji onaj deo u mome mozgu koji može da razume teorije zavere, interesa i sve ostale koje jedan običan, svakodnevni ljudski gest definiše na onoliko načina umesto da shvati!
Umorna sam nakon svega. Umorna od ljudi, od njihovih insinuacija, naklapanja, od njihovih jebenih neispunjenih života, suvišnih pitanja i malcioznosti koja od cele humanosti vidi samo boju koja im nije podobna i patriotski zadire u latinicu kao da ona nije naša! Ma šta me briga šta je čije sve dok su sva naša deca- naša!
Za humanost nisu potrebna preispitivanja! Za humanost je potrebna volja! Za to je potrebna borba srcem! Potrebni su ljudi koji vam veruju i kojima možete vi da verujete! Za humanost je dovoljno biti čovek!
Da li je jebeno jasno ovdašnjim velikomozgašima šta pojam čoveka uopšte znači?!
Ne mogu da ih ja učim tome, imam preča posla. U ovom trenutku potrebna je moja pomoć nekom sledećem...... Nekom ko, ophrvan problemima i životno ugrožen, nema kad da misli o jebenom životu! Nekom ko mora da ga živi!
Još uvek pri čistoj svesti,
Pavica Veljović©

Нема коментара:

Постави коментар