понедељак, 1. јун 2015.

SIROMAŠNI- ZABRANJENA REČ

Pogledala sam u pravcu korpulentne nutricionistkinje i kroz glavu mi sevnu misao da sam možda dete dovela.... Pogrešnoj osobi?!
Još kao klinka, živeći na selu, gde smo lekara imali u krajnjoj nuždi, neposredno pred dolazak popa, suočila sam se sa situacijom gde isti, držeći cigaretu u ustima u ordinaciji, savetuje kardijalcu da ostavi pušenje. Doduše, lekari na selu su imali i tu satisfakciju da uz redovnu platu dobijaju i redovne donacije seoske u vidu pileta, domaćih jaja, sira, pečenog prasenceta, prepečenice i to im je donekle i davalo prostora da se u tom istom selu osećaju kao kod svoje kuće. Jednom sam dobila zauške, a odmah potom ćušku toliku da su me iz momenta prošle kad sam spontano i detinje iskreno pitala: "Čiko, kako si ubedio mog dedu da ostavi cigare,a sebe ne možeš?"
Isto tako je mene ubeđivala korpulentna nutricionistkinja da sam sama kriva za pozamašan gabarit svog najstarijeg deteta, da  nebriga o ishrani rezultira prekomerenom težinom kao i činjenica da je nisam usmeravala na sport koji je, slažem se sa njom, sastavni deo svakog zdravog društva. Strpljivo sam slušala "uvrede" na svoj račun prebirajući po glavi sve reči upućene mi ukrštene sa brojkama.
22. 654 dinara!, uzviknula sam iznebuha.
- Molim?!, zastade na trenutak doktorka, čudno me gledajući.
- Toliko, poštovana doktorko, košta taj Vaš zdrav život i to samo jednog deteta, a ja ih imam tri!
Da, u zdravom društvu zdrav život pojedinca mnogo košta, ali ti pojedinci imaju uslove da sprovode zdrav život! Ne terajte me da budem degutantna i upitam Vas kao stručnjaka koji bi prevashodno svojim ličnim primerom trebalo da opravda struku i reči koje upućujete meni kao roditelju odakle Vama nemogućnost da ga sprovedete?! Ili su ovo samo šturi saveti, jer ste plaćeni da roditeljima i deci pričate prazne priče.
Ja odgovorna?! U redu, ne bežim od odgovornosti. Moje dete, moja briga- slažem se. Ko je odgovoran što to isto dete nema mogućnosti da se , kao što smo svojevremeno svi to mogli, u školi bavi sportom po izboru i to potpuno besplatno, nego su sale iznajmljene, preskupe te je u skladu sa moćima onog koji ima novac izdiktiran tempo življenja i nas nemoćnih da toj istoj deci priuštimo sport?! Ne zaboravite: ja ih imam troje i moje plaćanje jedne odbojke više nije 3000 već 3000x3 dinara!
Drugi način zdravlja ulazi na usta, slažete li se? Nije me briga, samo me saslušajte. Sve te Vaše niskokalorične lignje, dagnje i ostale morske karakondžule jednoj prosečnoj srpskoj porodici dostupne su samo na reklami! Niskokalorični napitci, niskokalorični sirevi, niskokalorični slatkiši, niskokalorični hlebovi, samo smo mi visokokalorično društvo čiji HDL nadvisuje LDL jer smo siromašni! Šta me gledate, nisam rekla ružnu već zabranjenu reč! Ovde niko ne voli da čuje kako nemamo srednji sloj društva i da je podela spala na bogate i siromašne. E, pa mi smo siromašni i sve nam je po zdravstvenom statusu nisko: od plata do moći da isto i izdržimo. Sve, sem dostojanstva i stava da stomak nema prozore i da se borimo toliko da nam deca ne budu gladna.
Da li sam viš odgovorna što svako veče ležem ophrvana mišlju čime ću sutradan zadovoljiti apetite petočlane porodice sa jednom platom, besprekorno plaćenim računima, školarinama, troje maloletne dece bez ikakvih privilegija u vidu dodataka od strane države koja im oduzima ne samo pare ( jer u suprotnom se ne bi zvao DEČIJI DODATAK!) već i detinjstvo, spokoj, sigurnost?! Da li sam više odgovorna zato što u domovima zdravlja nema dovoljan broj stručnjaka, ali ste uvek raspoloženi da nas primite privatno za toliku i toliku nadoknadu i bez čekanja, na vreme?! Da li se moja odgovornost uvećava time što, kad god sam kopala i rukama i nogama za svoju i svu našu decu, država je tražila da joj na tu humanost platim porez?! Odakle više?! Dokle više?! Da li sam odgovorna što na stolu češće imam krompir, pasulj, testo i ostale niskocenjenične namirnice od uvoznog voća koje mesecima zri čak i u mom frižideru, nadopingovano multivitaminima tolikog kvaliteta da su i crvi zamrznuti unutra, a veliki kao čudovište iz Loh Nesa?! Da li sam odgovorna i za to što su nam se škole pretvorile u privatna preduzeća proizvođača pekarskih proizvoda, pa ni moje dete neće jabuku za užinu već pizzu kao njegov drug?! Sve ste materijalizovali, a mene optužujete za nebrigu! Da li je moja odgovornost veća zato što živim u državi koja nema osećaj odgovornosti prema svom narodu, a nameće je pojedincima?!
Da, poštovana doktorko, osećam se krivom! Osećam se krivom što sam svoje dete i sebe izložila još jednom u nizu bspotrebnih stresova računajući da sam na mestu koje će pokazati razumevanje i pomoći nam da nađemo rešenje. Hvala Vam što ste narušili i ono malo nade, volje , samopouzdanja i želje da promeni sebe na bolje. Hvala Vam, učinili ste mi. Sad će mene da posmatra kao cara, jer samo mi znamo sa čime se suočavamo tokom jednog siromašnog dana u Srbiji.
Da li ste za jednu salaticu od brokolija sa primesama orangutanskog začina i dinosaurusovog papka iz daleke Nigerije sa mirisom nosoroga na žaru?! Ne gledajte me tako belo, nisam luda! Upravo sam Vaše savete svela na jednostavno razumevanje: mi to ne možemo sebi da priuštimo!!!!
Deca u Srbiji nisu gladna!
Mi smo Vam ovde svi siti svega.
Pitam se, pitajte se: čega li se najeo čovek koji je u životu sit svega?!

Pavica Veljović

Нема коментара:

Постави коментар