понедељак, 5. октобар 2015.

Pavičine ludorije

" Papo moja, držiš me čvrsto, jaka si ti, neću ti pasti."
Tetka, ne sekiraj se ništa. Što ja ispustim, pop dočeka.
Milina sam od žene. Da me čovek poželi za spasioca!

" Papo, kad umrem, ostavljam ti u amanet da očuvaš slogu, mir i držiš porodicu na okupu, to samo ti umeš."
Deko, uživaš već dugo sa anđelima, a ja sam sve ispoštovala. Održavam slogu i mir, a porodica je na okupu. Dozer za lekove je u mojim rukama.

Zvoni mi telefon u tašni. Dok ja nju otvorim, izčeprkam, preturim, izbacim jednoroge i preparirane tetrebe, nađem ga i javim se već se narod u sred bolnice uz tu muziku u kolo uhvatio. Taman se naviknem na blam dok moj zvoni "Pastiricu" kad jedan još gori od mene- njegov zvoni sa " Mile voli disko".

Smejem se, ali mi srce krvari iznutra; hvatam sebe u ovoj misli i već joj sledeća uleće u "makazice"- kakva patetika, Pavice, da li si normalna ovih dana?!
Jurim pod česmu, ispljuskam se hladnom vodom, uključim emisiju "Dan sa premijerom" i shvatim da nisam jedina kojoj nije dobro.

" Tajo, tajo, ne otvaraj usta!"
" Zašto, sine?"
" Mama je grdila u gradu jednog koji je u nju zevao, rekla mu je da je on nekulturni manijak."
" U koga je zevao?!"
" U našu mamu. Mora da mu se jako spavalo!"

- Znaš, dušo, trebalo bi da rešimo ono...bla, bla, bla, bla, bla..da skpairaš. Jel" znaš?
Ćuti, sluša, klima glavom, kulira.
- E, da, sad sam se setila! Trebalo bi da..bla, bla, bla, bla, bla.....dok ne dođe. Jel" znaš?
Ćuti, sluša, klima glavom, kulira.
- I to nije sve šta nas čeka još. Ako to ne bude onda..bla, bla, bla, bla, bla....jel" znaš?
- Znaš li ti, draga, onaj slučaj dede koji je roknuo babu posle 70 godina braka, jer je mnogo pričala?
- Znam!
- E, ja ga i razumem!

Ako među prijateljima imam advokata preko mi je potrebna pomoć i molim ga da mi se javi u inboks. 
Nisam roknula muža, ozbiljnija stvar je u pitanju!

Ovako ja to vidm...
" Hajde sad polako: uzmi ga sa obe ruke i stiskaj. Tako, tako, to. Lagano ga cimni u levo. To! Uh, pazi samo da ti ne isklizne. Digni nogu, pa nagazi malo. Da, da, tu, baš tu. Lagano spusti nogu i pritisni da se napravi vakum. E, sad dva tri snažna pokreta rukom gore dole, nekoliko puta. To! Bravo! Možeš da se opustiš, gotovo je, zadovoljan sam!" ( moj muž na radnom zadatku, u komunikaciji sa ženskom mušterijom )
Da ne znam da radi mehaniku koju ume najbolje na svetu tačno bih pomislila da radi ono što ne ume najbolje na svetu емотикон grin емотикон grin
" Brate, nagazi papučicu! Pa gde toliko, sve mu...PIP...( oplete po svoj mlađoj generaciji, dođu na red ujne, strine, svastike, šurnjaje, sve koje znaju kako...babe da se ne štrecaju, njih ispoštuje ). E, ko tebi dade dozvolu?? Izađi, bre, da vidim koliko si glup! Vidiš ovo? Tu stiskaj dok ne kažem dosta! Pu, bre, koji si konj! Jel' vidiš to crveno, jel' vidiš, u oko te...PIP... More, ima da te oderem, da se puši!" ( moj muž na radnom zadatku, u komunikaciji sa muškom mušterijom )
Uočavate li i vi razliku?
Ubistvo sa predumišljajem u toku!

Kako sam rasla u apsurdu
- Pavice! Nemoj to!
- Mama, moram da probam.
- Pavice, uradi to i to.
- Mama, ne slažem se sa tim, uradiću po svom!
- Pavice, misli kako ti ja naredim!
- Izvini, mama, ali za to imam svoju glavu!
- Pavice, ceo svet ovako, a ti sve suprotno!
- Moram, mama. Ja nisam svet!
Celog života me prepravlja jer sam sve suprotno od nje i ne uspeva u tome, a onda ko god dođe u kuću i kaže: "Bože, Jovanovići, svi ste nekako isti, ali Pavka kao da nije vaša.", mama prva skoči i drekne: "Kako nije, bona?! Vidiš da je sva na mene!"

Postava nebeska ovovgustovska, situacijski smatrano, nije bila normalna. U svoj toj abnormalnosti samo nebo me uključilo u glavnog saveznika. Morala sam brzo da mislim, brzo da delujem i o svemu brzo da odlučujem.
Elem, tek što sam rešila jedan slučaj, uletala sam u sledeći i sve tako, bez naznaka da će skoro kraj.
Pošto je neko kome je trebala pomoć smešten tamo gde mu se može pomoći , odmah potom, bez da sam i vazduh udahnula, usledila je sahrana čiji jedan deo sam morala da organizujem.
Prođe dva dana od svega, poželim da čujem mamu.
- Halo, mama, Papa ovde. Kako si?
Uvaljuje slušalicu sestri bez da reč kaže.
- Hej, Dado, evo mama te pozdavlja i kaže, prenosim:" Hvala lepo na pitanju, ali rizično je imati posla sa onima koji ljude smeštaju u ludnice i organizuju sahrane!"
Draga Saveta, znam gde sam pogrešila. Nisam trebala da pitam- mama, kako si. Strah li je, šta li je ?!

Vozim se autom sa mužem i bratom. Prvi gleda plavuše, drugi crnke.
Sedim pozadi i mislim se: mučenici. Nikako da dođu do zlatne sredine!

Zubarska je tuga... Joj!
Priča zubarka, pričam ja, priča zubarka, pričam ja...i tako u nedogled.
- Pavka, hoćemo li anesteziju? Jel' bolelo?
- Ma jok, osetila nisam.
Čekamo da prodeluje. Priča zubarka, pričam ja, priča zubarka, pričam ja... I tako u nedogled.
- Dobro, sad počinjemo.
- E, sad ide najmučniji i za mene najteži deo!
- Nije valjda da mi se ti nečega plašiš?!
- Ma, jok. Nego ću morati dva minuta da ćutim!

" Belka, dođi ovamo, Milkina snaga ne pomaže, rešavaj ovo."
Idem, mama, idem. Ovde samo suva inteligencija pomaže. Ništa na mišiće, samo glavom. Sreća rodila si pametnu glavu. Šteta, nije ti se drugi put posrećilo.
I tako je izbilo sestrinsko vijanje kroz avliju.

Uznela se baba sa decom, hoće da igra "žmurke" kako bi im dokazala da je nikad neće naći. Evo pet sati prošlo, deca se izigrala, jela, pila, za babu zaboravila, a baba još sedi u pušnici uverena da je traže.

Razgaljujem babe po komšiluku...
- Jaoj, moja Pavo, šta da radimo za novce? Stiglo za porez, stiglo za struju, stiglo za vodu.. Milioni nam trebaju, pojedoše me jadi! ( baba Mica, 65.godina )
- Ma kakvi jadi, moja baba Mico! Imam plan: idemo ti i ja na "plavi most". Ti maši maramčetom, ja ću da radim "posO". Kad naiđe murija, samo viknem: hvatajte onu matoru, ja sam ovde iz zadovoljstva!
- E, đavo da te nosi kad te kod nas i donO! Dođi da te poljubim!
Draga Saveta, sad ne znam da li se baba Mici svideo plan ili joj milo što sam je razgovorila?

Нема коментара:

Постави коментар