понедељак, 30. мај 2016.

Domaćinske vratolomije / priča 2 /

Rešena sam da smaknem petlove. Društvo za zaštitu životinja nema potrebu za uzbuđenjem, obzirom da smaknuti ne znači ono već ovo. Uostalom jedan te isti se penje na više kokošaka. Zašto ga ne bih smaknula?! Valjda i drugi treba da dođu na red. Čudne su kokoške sorta. Pomirljivo trpe svakog ko makar i zaliči na petla. Ne postavljaju pitanja, ma glas im se ne čuje. Kljakave od skakakča, poluočerupane, ogoljene na intimnim zonama i dalje mirno "nose" jaja i imam utisak da im je jedino važno da su site i da imaju toplo gnezdo što im svakako obezbeđuje upravo onaj koji ne skače po njima. Pribiraju piliće uz sebe i sikću na onog ko ih hlebom hrani dok pod skakačem ne smeju da zucnu. Ovaj transparentni nije ništa posebno sem što koristi ćutanje jedne prosečne kokoške. Ne razumem u čemu je tu čar: da li je dasa taj kojeg su koke ubedile ćutanjem da jeste ili onaj koji posmatra i od njega ne sme da pisne?
Idem da smaknem petla. Ovo će mu biti poslednji pohod na kokoške i revolucionarni poduhvat: završiće slavno, kao svi koji su drugima skakali po glavi, a meni po živcima- u supi!

Нема коментара:

Постави коментар