петак, 11. новембар 2016.

Čovek i mrak

Čovek i mrak
Pitam te za broj cipela
a ti mi kažeš da su ti koraci oteźali
od predugih lutanja u potrazi za sreċom.
Pitam te za veličinu odeće
u koju stane sva ta ljudskost,
a ti mi kaźeš da ti je tesan ovaj svet
bez morala, bez stavova, bez ljudi,
da te guše amovi i bajaziti na poprištima zaludnih bitaka.
Pitam te za boju košulje,
a ti mi kaźeš da ne moźeš skinuti
sve sramove i sve nesreće i sva krvoprolića sa rukava ogrezlih u neljudskost,
da se tvoje košulje drugačije kopĉaju,
izdrpane i potamnele od misli što opsedaju svaki put kad ugasiš mrak u duši.
Pitam te,
a i sama znam da čovek je ono što pusti da od njega život napravi.
Nemam više pitanja.
Sve su mi rekle tvoje sklopljene oči.
Čovek koji žmuri ne želi da vidi mrak.

Нема коментара:

Постави коментар