петак, 11. новембар 2016.

Trenutak za istinu

Imaš li trenutak vremena
za moja nadanja, za snove i prstohvat neba?
Ĉekaj, stani!
Od ĉega odlaze ljudi razoĉarani u ljude:
od svojih ideala i suštine ili od drugih?
Nikada neću biti sama.
Čovek sa snovima ima svoj svet.
Nikada neću biti napuštena.
Čovek sa srcem ima svoje ljude.
Nikada neću odstupiti od ljudskosti i poštenja.
Čovek sa takvim pogledom na svet ima samo muke.
Ali je najveća muka ona
koja me goni da budem i ostanem svoj,
Čovek i samo čovek.
Teško ljudima koji ne znaju da prepoznaju takvog čoveka.
Ĉekaj, stani!
E, baš neću!
Idem u svoja nemanja.
Ne trebaju mi tuđe praznine,
jer moja nemanja imaju srce.

Нема коментара:

Постави коментар