I tako, pregazi te život bez imalo šarma, okuje u svakodnevnu borbu za golu egzistenciju, okrene ti ledja kad je najpotrebnije da stane uz tebe i osnaži ono ljudsko kojim treba koračati napred.
Pregaze te i ljudi. Kao preko staze posute kamenjem, svaki se kojekuda ubode, urami, uokviri, zadene. I žuljaju. Urezuju svoje muke i probleme kao da ispisuju ikonostase svojim žuljevitim savestima.
Pregazi te jednom, drugi put, treći, četvrti..
A onda mu staneš za vrat i kažeš- dosta!
Ove izranjavane noge još imaju dostojanstva da svaki trag koji ostave za sobom bude neizbrisiv!
Mogu li se tragovi krvi i ljudskoga stradanja ikada saprati?
Ne mogu!
Isto je i sa savešću.
Pregaze te i ljudi. Kao preko staze posute kamenjem, svaki se kojekuda ubode, urami, uokviri, zadene. I žuljaju. Urezuju svoje muke i probleme kao da ispisuju ikonostase svojim žuljevitim savestima.
Pregazi te jednom, drugi put, treći, četvrti..
A onda mu staneš za vrat i kažeš- dosta!
Ove izranjavane noge još imaju dostojanstva da svaki trag koji ostave za sobom bude neizbrisiv!
Mogu li se tragovi krvi i ljudskoga stradanja ikada saprati?
Ne mogu!
Isto je i sa savešću.
Нема коментара:
Постави коментар