Prolazim ulicom novih strahova. Nijedan trag koji ostavim nije upečatljiv. Jutro se slilo niz nebo i moje je samo da padam. Gde padnem tu nestanem. Da li je i nebo protiv onih koji se kotrljaju kroz prostor?
Nemoj da slušaš moju žalopojku. I mi koji dolazimo sa visina imamo potrebu da dotaknemo zemlju. Zemlja je neumorni izvor žeđi. Nikad joj dosta vlažnosti. Ni znoja, ni krvi, ni suza. Stalno hoće još. Vazduh ispunjen nabojem i pritiskom čini da se zaustavim, ali to je protiv moje prirode. Ne umem drugačije. Svaki atom žudi da ispunim svrhu. Električni impulsi seku se u tački ključanja, ali ja "bacam" sjaj.
Nije lako biti kap kiše koja se kotrlja niz zamagljena okna prividne topline. U ropcu sopstvene nemoći staklo šaram srcem.
Krh!
Opet puca. Ne želim to da slušam! Zakrpite krhotine sopstvenih provalija! Ja sam samo kap!
Moje je da padam.
Do neke nove izmaglice, do nekog novog isparenja, do nekog novog uzdizanja nebu pod oblake.
I tako ceo život obrćem novi krug.
Nemoj da slušaš moju žalopojku. I mi koji dolazimo sa visina imamo potrebu da dotaknemo zemlju. Zemlja je neumorni izvor žeđi. Nikad joj dosta vlažnosti. Ni znoja, ni krvi, ni suza. Stalno hoće još. Vazduh ispunjen nabojem i pritiskom čini da se zaustavim, ali to je protiv moje prirode. Ne umem drugačije. Svaki atom žudi da ispunim svrhu. Električni impulsi seku se u tački ključanja, ali ja "bacam" sjaj.
Nije lako biti kap kiše koja se kotrlja niz zamagljena okna prividne topline. U ropcu sopstvene nemoći staklo šaram srcem.
Krh!
Opet puca. Ne želim to da slušam! Zakrpite krhotine sopstvenih provalija! Ja sam samo kap!
Moje je da padam.
Do neke nove izmaglice, do nekog novog isparenja, do nekog novog uzdizanja nebu pod oblake.
I tako ceo život obrćem novi krug.
Нема коментара:
Постави коментар