субота, 18. фебруар 2017.

Vatra je ludilo

Presretnem sebe na putu ludila i viknem- stani! Dokle pomeraš granice koje niko ne vidi?! Žulja li te u glavi ili na duši? Gde nosiš terete besmisla? Nećeš videti istinu u ogledalu. Tamo je samo lik. Ako iz samoće ne proistekne suština badava cepaš cipele koračajući kroz sebe.
Ustani i hodaj bosa. Ne, nije žilet. To je ta vatra koja ispadne iz duše kad ćutiš sa sobom.
Tek vatra pod tabanima tera te u novo vaskrsnuće. Gazi! Vatra je tvoje ludilo.

Нема коментара:

Постави коментар