субота, 18. фебруар 2017.

Umorna od davanja

Umori se čovek samo dajuċi.
Ostanem sama pa se sita izrazgovaram sa sobom na temu i najteže mi je podvuċi crtu, zato trpim k'o konj, jer kad napravim taj rez kod mene nema nazad. Znam sebe, pa stoga sam izgradila visok prag tolerancije, a veċina baš to zloupotrebljava. Ja se ne svađam niti raspravljam, niti prknom vrata zatvaram, samo odem i tu je kraj pa nek mi je iz oka ispalo. To i moja deca znaju pa jako poštuju ono što od njih tražim: da nikad ne lažu, recimo. Mnogo dajem, malo mi treba; i da budem čovek, a i idiot. Umori se čovek samo dajuċi, živa istina.

Нема коментара:

Постави коментар