недеља, 1. фебруар 2015.

LJUBAVNA PESMA NA MOJ NAČIN

LJUBAVNA PESMA NA MOJ NAČIN
Naprežem vijuge iz petinih žila,
vene na vratu pulsiraju tango.
Odlažem varjaču gde je pre bila,
u pesmu da te stavim, bitango.
Šta je, šta mi se keziš u lice,
nas, umetnike, niko ne šljivi!
Vadi to dupe iz frižidera,
majstorski me uz sebe privi.
Eno je zvezda, pogledaj levo!
Ne gore, budalo, već u mom oku!
Vidim ja da od tebe vajde nema,
odoh da nahranim sitnu stoku!
Ni kokoške za moju čežnju milosti nemaju,
pod petlovima blaženo dremaju!
Iz garaže zvuci kafanske rime
paraju avliju sve do svinjca.
Prenu mi misli glas ostarele majke:
"Lele, sine, nema mi snajke!"
Tu sam, bre, kevo, ne leleči
kao da ti je stvarno stalo,
čekaj da roknem pomije svinji,
zapali jednu,
kuliraj malo.
Deca mi vise sa revera radničke bluze izvežene,
kuče me vuče za čizmu desnu,
mačak se uvija oko nogu,
opalim butinu o staru česmu.
Ma, da vam sve po spisku!
Nahranim stoku, podmirim decu,
pa staru majku, jerbo sam fina.
Ma more stara baci tu štaku!
Evo, da snajka i bensedina.
I pitanje jedno:
mene si našla da uvališ sina!
I šta je on sad kao neki baja?!
Ako ga zveknem francuskim ključem
ima da mu razvalim...... Glavu!
Gde mi je varjača, idem da mućkam,
od sve miline drhti mi glas.
A samo sam htela da napišem pesmu....
Sva moja slova sav moj su spas!

Нема коментара:

Постави коментар