уторак, 31. март 2015.

MILIJANA BARJAKTAREVIĆ ( PISAC, KOLUMNISTA, NOVINAR)


Milijana je rođena 1972. u Sremskoj Mitrovici. Po profesiji je bibliotekar. Od 2009. piše kolumne, najpre uvodnik za regionalne Sremske novine, a potom objavljuje tekstove kao saradnik listova Bazar, Lisa, Nacionalna revija, Vojvođanski magazin. Sarađivila je sa mnogim portalima. Objavila je i knjigu odabranih kolumni "Samo ti piši".

Evo kako Milijana "ušiva", pa ne žali! :) ( tekst preuzet sa sajta "Kolumnista", pisan pod pseudonimom )


Pasji život

PIŠE: Radovan Četvrti
Gledam sinoć Vuleta u emisiji kod one lepe gospoje, buljim otvorenih usta i ne verujem. Pa jebo te, nisam pijan svega mi, ali ništa ja razumeo nisam.
Kad ga čovek sluša reko bi – „imo sam se rašta roditi, za dve godine počeću da živim kao čovek! Jesam trpeo, trpim al ima da istrpim, jebali su me ovi oni, pola života mi otišlo da lečenje i duše i tela zbog kreatora devedesetih pa dvehiljaditih, ali zato jo samo malkice da preguram s ovim načetim plućima, psihom, želucem, žuči, bubrezima, jetrom, venama, i ima da svaki dan jedemo Nutelu!“
Isplati se živeti, reko čovek, evo neću se ubiti, iako to planiram stalno, a psihijatri kažu da ko god planira taj se kad tad ubije. Razmišljao sam kako da se ubijem, ima pregršt načina. Uvek sam se divio onima što skaču s mosta, al brate, bruka da skočim a da ne pokušam bar lastu, pa neka mi je i prva i poslednja lasta u životu. Pištolj nemam, deda mi se ubio iz pištolja, bio posleratni zarobljenik u Zenici, namestili mu, kažu, živeo je do starosti, ubio se posle rata u Bosni. Valjda nije mogao više, dva rata, dosta brate. A i brat po tetki se ubio iz pištolja, za vreme inflacije. A posle mobilizacije. A pre ludnice.
I onda kontam, i nije neki fazon da zaređamo po utoci svi, možda se roknem tabletama. To je nekako elegantnije, nema krvi, nema buke, mirno, tiho, fino. Nekako evropski. Kanapče mi nekako ruralno, a mi stremimo Evropi pa onda zato. Da sečem vene isto glupo. Kad nisam seko zbog jakih riba neću ni zbog loših frajera koji misle seme da mi zatru.
Ovaj loš frajer od sinoć… Pa zar krvi da zbog njega prosipam? Nećeš Radovane, kažem sebi, ima da poživiš i doživiš da ti svaka rolna toalet papira bude troslojna, da ti svako dete svaki dan jede da mu ostane i keru da baci, ima da se odazivaš na svadbe, i sa’rane, slavu da slaviš, ne u mišjoj rupi da se kriješ. I na more i ženu i decu da vodiš i tamo da ližete sladoled svako veče svi. E moj Rajko, dosta si ti jeo trticu za nedeljni ručak, krpio cipele, a bogami i patike. Dug banci da vratiš, krš kola se rešiš, nameštaj nov da kupiš, i ženi nove sudove. Jebo t e šta si sve preživeo i sad da se zbog tri budale ubiješ. Nemoj Radovane, deca su ti zlatna, dobro školu uče ima da bude od njih nešto, ne može ovo dovek da traje, znaju ljudi šta je pravo znanje a šta kupljena diploma, ne kaj se Radovane što ih učiš časti i poštenju.
Stisni zube, okrenuće krava rep, ko bi gore biće dole, ne počini greh.
Još samo ova zima da prođe, neće biti hladna kažu, još dve možda u vr’glave, i rasteraće sunce maglu ko Putin oblake.
Ajde Rašo popijemo ti i ja po jednu, od radže se ubijemo, sutra novi dan. Živeo ti meni Rašo, šta bi ti bez mene, i tamo kad te na leđima vežu nećeš biti sam“.

FB Komentari

2 komentar/a

O Gost Kolumnista


Ostavite odgovor




Нема коментара:

Постави коментар