петак, 17. октобар 2014.

* Medijska defloracija *

* Medijska defloracija *
- Hoćeš ti takva na televiziju,a?, pita voditelj, odmeravajući me od glave do pete.
- Hoću, šta fali?!, odgovaram kao iz topa, pomalo postidjena činjenicom da sam mogla da se "napucam",a ja samo htela da budem onakva kakva i jesam, prirodna i svoja.
- Takva?! Tako to,a?, upire prstom u moj stajling, nekako mi sad već zvuči degutantno i kao da cilja na moje dostojanstvo,a tu sam slaba kad dirkaju.
- Hoću baš ovakva!, odgovaram kulturno, ali sa daleko većom sigurnošću u glasu sad već ubedjena koliko su ljudi naviknuti da na televiziji gledaju ogoljene, neprirodne, i ful ribeštine te sam ja, u odnosu na njih, u farmericama i izbledelim "starkama" nasledjenim od najstarijeg deteta, delovala kao djak predškolac, samo mi falile crvene mašnice i dve kikice da upotpune taj dojam.
- Znači, nećeš se oblačiti?!
- Slušaj, batice, zauzimam stav, jesi li ti mene zvao da me "snimaš" ili da me snimiš?! Ama ja za televiziju mogu samo da se skinem! Jer da obučem nemam šta! Od onoga što pisci u ovoj državi bez Budžeta za Kulturu zaradjuju, ne pokriva! Ništa! Pa ni budžet za oblačenje!
- Peco, iznesi kameru, idemo....
Nije me više ništa pitao. Nisam mu htela ništa ni reći! Moj "Sizif" je zaslužio da se za njega borim, ali ne mogu baš sve da sažvaćem. Ja svoje prodore činim glavom. Tu sam najača.

Нема коментара:

Постави коментар