понедељак, 10. новембар 2014.

DIVLJAKUŠA

Pusti me da živim slobodu! Ja sam ti ona što ne zna da stane kad joj se ispreče na put i ona koja ne beži kad je gone! Uklonim sve tragove ranjenih stopa da me po mirisu krvi ne nadju ovozemaljska zlodela. Moja je ćud neukrotiva. Badava se trudiš da me menjaš. Ko je još uspeo vetru da promeni pravac?! Od ptice u kavezu čućeš najlepši cvrkut, ali nikada nećeš videti da to čini sa sjajem u očima. Nauči sebe da me voliš neokovanu, nesputanu, divlju i nagu. Ovakve kao ja ne stoje ogoljene pred svakim. Ujedi škorpije ne bole. Bar ne onoliko koliko te moj odlazak može učiniti smrtnim.
Pusti me!
Daj mi slobodu!
Time ćeš me zauvek okovati sobom. 

Нема коментара:

Постави коментар